Naša povijest

Priča je o Golubovcu, Golubovčanima i golubovečkom Schiedelu. Krajem devetnaestog stoljeća golubovečka dolina bila je prekrivena gustom šumom, koja se prostirala niz obronke Ivančice i uzdizala po susjednim bregovima i današnjim naseljima. U centru današnjeg Golubovca nalazila se samo mala lugarska kuća. Krčeći šume i šikare, prvi stanovnici sedamdesetih su godina 19. stoljeća naišli na ”crni kamen”. Tek spoznajom da se radi o visokokaloričnom mrkom ugljenu počela je rudarska i proizvodna povijest Golubovca. Siromašni seljaci iz najbližih sela ostavili su plug i motiku i s krampovima u rukama pošli na prva okna novog rudnika. Radilo se samo na površini zemlje, bez obzira na zalihe u dubinama. Počelo se bez plana za budućnost. 

Od godine 1875., kad je počela prva ozbiljnija eksploatacija ugljena u Golubovcu do kraja Drugog svjetskog rata u dolini ispod Ivančice prodefilirala je plejada vlasnika rudnika – smjenjivali su se grofovi i baruni, ugljenokopna društva i ortaštva, akcionari i dioničari… 1899. godine rudnik nakon prvog vlasnika grofa Jakšića kupuje belgijsko-francuska firma pod simpatičnim nazivom: ”Societe anonyme des charbonages de l'Ivanschitza”. Najviše problema zadavao je prijevoz iskopanog ugljena, pa je tako tih godina izgrađena i pruga Varaždin-Golubovec, a nakon nje i uskotračna pruga između rudnika u Starom i Novom Golubovcu. Najpoznatiji rudnik iz tog doba bio je rudnik ”Ana”. Mnogi od seljaka prodali su svoje zemlje vlasnicima rudnika te počeli raditi u rudarskim oknima.

16. rujna 1946., netom nakon Drugog svjetskog rata, osniva se poduzeće ”Golubovečki rudnici” sa sjedištem u Golubovcu. Poduzeće je postalo općenarodno vlasništvo – nacionalizirano je i nekoliko godina kasnije preimenovano u ”Golubovečke ugljenokope”. 
U državnom vlasništvu posluje sve do 1969. g., kada počinje postupak sanacije i zatvaranja ugljenokopa koje traje sve do 1971.g. kada je rudnik službeno zatvoren. Osnovni razlog zatvaranja bila je neekonomična i skupa eksploatacija ugljena, jer su zalihe rudače bile na velikim dubinama, a oprema zastarjela.

Istovremeno je poslije rata otvoren kamenolom i vapnara u Očuri kod Golubovca, koji su također poslovali pod tvrtkom ”Golubovečki ugljenokopi”. 

Zatvaranjem rudnika mnogo je ljudi ostalo bez posla te su nakon državnog ulaganja između 1971. i 1973. vršene pripreme za otvaranje nova dva pogona unutar ”Golubovečkih ugljenokopa”.

Jedan pogon bio je tzv. betonara, gdje je vršena priprema za početak proizvodnje dimnjaka po licenci Schiedela. Drugi pogon bio je pogon ”Tvornica lakih strojnih dijelova” (TLSD).
1973.g. započela probna proizvodnja dimnjaka (radna jedinica) u Golubovcu pod Golubovečkim ugljenokopima. 1974.g. započela je proizvodnja dimnjaka pod licencom Schiedel Austrije. Povodom odvajanja TLSD-a i drugih statusnih promjena dolazi do promjene tvrtke 1990.g. u GMG (Građevinski materijali Golubovec).

1992.g. radna jedinica proizvodnje dimnjaka se odvaja u samostalnu tvrtku (još uvijek društvena) te tako posluje do 15.04.1993.- do ulaska Schiedela.
Schiedel je također prošao kroz brojne promjene, uključujući i promjene vlasnika. Senator
Friedrich Schiedel, pionir poslijeratne obnove, osnivač je i prvi vlasnik tvrtke u Erbachu pored Ulma (Njemačka), osnovane 1946. godine. Godine 1990. Braas and Redland preuzimaju koncern Schiedel, da bi tu grupaciju 1998. godine preuzeo Lafarge, jedan od svjetskih lidera u građevinskoj industriji.

2007. godine Monier grupa preuzima od Lafarge-a segment Roofing koji uključuje i koncern Schiedel.

Monier je vodeći svjetski isporučitelj proizvoda za krovove i sustave dimnjaka. Uprava je u Oberuselu kraj Frankfurta, Njemačka. Monier zapošljava 11.000 ljudi i ima oko 150 proizvodnih pogona. Aktivan je u 46 zemalja na četiri kontinenta, a godišnji prihod iznosi oko 1,5 milijardi eura. Uz predanost kvaliteti i trajnom poboljšavanju energetske učinkovitosti proizvoda i sustava, Monier najveću pažnju poklanja  zaštiti zdravlja i sigurnosti svojih zaposlenika.

U 2013. godini uprava koncerna Schiedel donosi odluku o reorganizaciji regije i prestanku proizvodnje plašteva u proizvodnom pogonu u Novom Golubovcu, dok se ostali dijelovi proizvodnih  procesa povezanih sa kompletiranjem sistema dimnjaka nastavljaju.
Krajem 2017. godine došlo je do nove promjene vlasnika i Schiedel je postao dio interkontinentalne korporacije s novim imenom BMI Group. 

Od druge polovice 2018. godine, unutar Standard Industries kao Schiedel djelujemo potpuno samostalno i nismo više dio BMI Grupe, što za nas znači daleko veću samostalnost u poslovanju i efikasnije donošenje nekih strateških odluka. Predsjednik uprave Schiedela neposredno izvještava i odgovoran je operativnom direktoru Standard Industries.















 

Ono što je osnivač naše tvrtke i imenjak Friedrich Schiedel izgradio 1946. godine s dvije posuđene lopate i posuđenim kolicima, okrunjeno je uspjehom. Dalekovidan u svom razmišljanju, jasan u svojim idejama, energičan u svojim akcijama, tako se može opisati koncept Friedricha Schiedela, a povijest pokazuje da je njegova vizija uspjela. Njegova prva tvornica za montažne dimnjake izgrađena je u Erbachu blizu Ulma. Godine 1967. Friedrich Schiedel otvorio je "Schiedel Kaminwerke" u Austriji. Njegov poduzetnički duh, znanje, upornost i kompetentan tim zaposlenika utrli su temelj uspjeha. Tvrtka je rasla, širila svoje lokacije, prodajne strukture i poslovna područja. Tako je Schiedel sada neprikosnoveni broj 1 u Europi za visoko energetski učinkovite sustave dimnjaka, inovativna rješenja za peći i integrirana rješenja za ventilaciju. Na temelju briljantne ideje osnivača Friedricha Schiedela iz 1946. godine - da se dimnjaci više ne izrađuju samo od opeke, već od blokova laganog betona - Schiedel je stvorio mnoga druga industrijsko-revolucionarna dostignuća. Naše poduzetničke prekretnice uključuju okrugli dimnjak 1966., izolacijski dimnjak 1985., univerzalni ABSOLUT dimnjak 1999. i ABSOLUT sustav za rad individualnih dimnjaka neovisnih o zraku.